sanjin svijet

Da je svijet zbrkan odavno sam znala. Ali da je toliko zbrkan da ona jadna djeca, nadrogirana ili pod dejstvom alkohola, tokom cijelog dana nalaze u rukama nazovi majke.. e to je zbrkanoo. I mi jos dajemo novce takvim ljudima. Naravno iza toga stoji neko ko ima dovoljno love, ali mu nije dovoljno. Koliko je to bolesno?!? Cime ta jadna djeca zasluzuju takav neljudski tretman. Ima li pravde za tu djecicu koja neretko prerano zavrsavaju svoj zivot, jer njihov mladi organizam ne moze da se bori protiv takve torture. Pa, nista strasno uvijek moze da se zamjeni drugom bebicom i super. Sve vise vjerujem u onu: "Covjek je covjeku vuk". Jer ono sto radimo jedni drugima...prosto je zalosno.

Svih ovih godina godina, ne mogu da se ne zapitam, jesam li ista naucila?? Da li su me mnoge i razne situacije naucile necemu ili cijeli zivot radim iste greske?

Istina, zadovoljna sam svojim zivotom. Ali mnoge stvarii, neizgovorene istine, razocarenja.. i dalje su tu. Svi porazii me jesu osnazili, ali i ostavili velike rane, koje sporo zarastaju. Mozda je tako i najbolje. Ne treba zaliti ako neko nije vise dio vaseg zivota. Od svakog smo bar nesto naucili..ili bar naucili lekciju da nam takvi ljudi nisu potrebni..

Ni ja nisam ista, Sanja koja je postojala prije, cini mi s takoo malom, nezasticenom. Puna nade, snova.I svako je mogao da je gazi. Sada nisam takva. Sada bez straha mogu da stvari posmatram realno, da se borim i nikom ne budem duzna. Iskreno nova Sanja mi se vise svidja. I da svakako je naucila...

Jesen nikad nisam voljela..Mozda zbog skole, mozda zbog toga sto sve umire, vene ili zbog tog sto ljeto nepovratno odlazi i sve sto mi od njega ostaje je preplanula koza. Za mene jesen uvijek znaci povratak u realnost, suocavanje s istinom. Ljeto mozda jeste vrcavo, razigrano ali i ono zavrsii. Nama ostaju uspomene..A kad padnu i prve one prave jesenje kise..e tad cemo jos vise velicati ljeto.

Ove jeseni pored svega desio mi se i jedan rastanak. Bolan, emotivan..Onaj najgori. Zato ce ova jesen za mene biti drugacija. Teza. Jer svake prethodne, samnom je bila jedna osoba koja mozda nije ni bila svjesna koliko mi je pomagala, ni koliko mi je znacila. A sada je negdje daleko. Dugo vremena ce mi biti potrebno da prebolim. Da se naviknem. Da, zivot je jedna velika navika.

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.